Atelier Marković postoji više od stotinu godinu. Osnovan je 1919. godine kao staklobrusačka radionica i čitavo se stoljeće nalaze se na istoj adresi, na Ilici, između Frankopanske i Medulićeve ulice.
Damir Marković je, nakon djeda, i oca, treća generacija koja je preuzela ovaj posao, a danas s njim rade i kćer i sin.
106 godina tradicije: od češkog kristala preko obrade stakla do uramljivanja slika
“Moj djed Josip je na početku karijere obrađivao češki kristal, radio kristalne lustere i bavio se obradom stakla. Od pedesetih godina krenuo je s okvirima i uramljivanjem pa se djelatnost promijenila i evo se i dan-danas bavimo time, vrlo uspješno izgleda“, kaže za Mystory.hr Damir Marković.
Iako je položio majstorski staklarsko-brusački ispit te završio Kineziološki fakultet, obiteljskom se poslu pridružio 2000. godine kada ga je i preuzeo.
“Cijeli sam život bio uz oca u radionicu, radio bih ljeti kod njega ako sam htio nešto dodatno, nije se razbacivalo novcima. Moji su roditelji radili, a onda sam 2000. preuzeo, i sad su sa mnom i kćer i sin, i supruga naravno“, kaže Marković.
Ne brine za nasljednike jer njegova djeca već rade u Atelieru
Marković se ne brine za nasljednike ovog umjetničko-tradicijskog obrta jer zna da će njegova djeca to nastaviti, no zabrinjava ga prostor radionice.
“Stotinu i šest godina smo u istom prostoru. Moj otac je, kao i ja potpisivao ugovore o doživotnom najmu, ali to se promijenilo pa sada potpisujemo ugovore na pet godina i ako netko ponudi više, dobit će ga jer je u pitanju licitacija. Nepravedno je prema obrtnicima i mislim da bismo mi obrtnici koji smo u tim prostorima deset i više godina trebali imati nekakvu prednost, podmirujemo obveze na vrijeme, nemamo dugove“, dodaje Marković. U ovom obrtu danas radi četvero ljudi, a prije Domovinskog rata, je znalo biti i do osam zaposlenih.
“Nisam siguran koliko mladi ljudi imaju interes za ovaj i slične poslove. A ovo je pošten i častan posao, specifičan jer radimo s umjetninama i svaki je dan zapravo drugačiji koliko god izgledalo da uvijek radimo isto“, kaže Marković.
Danas se njihova djelatnost proširila, pa uz uramljivanje slika i staklarstvo rade građevinska stakla, walk-ove za kupaonice, ograde, surađuju s arhitektima, dizajnerima interijera.
“Zbog izbora vrhunskih materijala naši okviri i ogledala drže i dalje kvalitetu i zato imamo vjerne klijente koji nam se uvijek rado vraćaju. Uramljivali smo svašta, a jedna od dojmljivih suradnji svakako je bio rad s velikim sakralnim umjetninama do pet metara. To je vrlo zahtjevan posao i radi se na skelama. Radimo često ogledala i za prestižne brodove i jahte. Iznenadili biste se koliko je ovo raznolik posao“, dodaje.
Ogledala krase veleposlanstva, luksuzne hotele i jahte, rade i za muzeje
Njihova su ogledala, dodaje, otputovala na sve strane svijeta.
“Od Moskve, preko cijele Europe. Do tih suradnji došlo je preko naših domaćih arhitekata, a jedan od njih je Ante Vrban. S njima surađujemo već godinama i uvijek nam je zadovoljstvo kad nas uključe u neki projekt. Sve ono što ide na inozemno tržište izrađuje se kod nas u radionici, a onda to pakiramo u velike sanduke i dalje šaljemo avionima kamo treba. Radili smo i ogledala u baroknom stilu za jedan dvorac u Austriji. Bio je to jedan od zahtjevnijih projekata jer su ogledala bila iznimno velika. Nismo ih čak mogli sklopiti u našoj radionici nego smo sve pripremali u velikoj hali“,prisjeća se Damir.
Kroz godine su surađivali s brojnim veleposlanstvima, Vladom Republike Hrvatske, muzejskim institucijama, političarima.
“S našim je političarima bilo ugodno surađivati jer su uvijek znali što žele, a takvi su nam klijenti najdraži. Isto tako je s hotelima. Njihovi dizajneri znaju točno što žele, a onda dođemo mi i na tehnički način ispunimo te želje. S obzirom na to da svjetlost uništava boju, za muzeje radimo posebna muzejska stakla. Recimo, grafika zbog UV svjetla može potpuno nestati za nekoliko godina. Da se to ne bi dogodilo, stavljaju se ta posebna stakla, koja čuvaju boju. Cijena takvih stakala je visoka, ali to se radi rijetko, odnosno kad je riječ o baš posebnim primjercima umjetnina“, kaže.
Uramljuju sve: od bebinih šlapica do Modrićevog dresa i umjetničkih slika
Koliko god bila nepogodna vremena za obrtništvo, ljudi i dalje, smatra, cijene ručni rad.
“Uređujemo brojne hotele, apartmane i vile na Jadranskom moru, ali imamo i svoje redovne klijente, privatne korisnike, koji dolaze uramiti sve što se može – od prvih bebinih šlapica do potpisanog dresa Luke Modrića. Ne bojim se za budućnost, ne mislim da će roboti moći zamijeniti obrtnike, jer sve radimo ručno, po mjeri, pojedinačno i za nas posla uvijek ima“, kaže.
Rade luksuzne stvari poput ručnih pozlata, srebrenja, patine, specifičnih dimenzija.
Ovo je jedna sasvim nova razina luksuza. Sad je staklo najveći hit, nekada je bilo zlato. Radimo stakla za kupaonice, ograde, stepenice, vanjske ograde kako se ne bi ograničavao pogled na prostor. Ma sve živo“, dodaje.
Duh starog Zagreba živi u obrtničkim radionicama
U njegov Atelier na Ilici svakodnevno dolaze kupci s različitim željama, pa je atmosfera nalik onoj u frizerskim salonima.
“Puno se razgovara, ljudi tu dolaze generacijama, već smo si s brojnim Zagrepčanima kao obitelj jer je recimo otac donosio uramiti kod mog oca, sin sada kod mene. Tako to ide. Slušamo jedni druge, pričamo o obiteljskim i drugim problemima, jedna atmosfera kakve više nema nigdje jer nitko danas nema vremena saslušati nekog, svi su u nekoj žurbi, ali kod nas nije tako, to je također ljepota ovog posla“, dodaje.
Vjeruje, dodaje, da duh starog Zagreba, živi u njegovoj i drugim obrtničkim radionicama po gradu.
“Obrtništvo je nekad bilo glavna djelatnost u Zagrebu, po tome je grad bio prepoznatljiv i obrtnici su ga, sa svojim klijentima, razvijali. Obrtništvo je najzdraviji temelj ove države, a najlošije prolazimo“, dodaje i podsjeća kako samo obrtnici odgovaraju vlastitom imovinom za sva dugovanja koja naprave.
Nepravedno je da samo obrtnici odgovaraju svojom imovinom
“Mi nemamo sigurnost jer odgovaramo svojom imovinom i to jedini u društvu. Sve druge tvrtke, ograničena ili bez odgovornost, s temeljnim kapitalom, a mi sa svime što imamo. Mislim da je to nepravedno prema nama i ta to sustav iskorištava. A da ne kažem da se nas većina po Zagrebu svako malo pita do kad ćemo uopće biti u ovim prostorima jer se zakoni neprestano mijenjaju, ne znaš hoćeš moći ostati u njemu“, kaže Marković.
Ipak, potiče mlade ljude da se odvaže krenuti u obrtničke vode, jer je to kvalitetna i uspješna priča u kojoj se može mnogo toga napraviti.
“Čini mi se da konačno kao društvo shvaćamo da ne moramo svi završiti fakultet nego da se pristojno i dobro može živjeti i od zanata, i zato potičem sve mlade da se odvaže i ohrabre, jer se od svojih ruku može živjeti“, zaključuje Damir Marković za Mystory.hr.
Mystory.hr
