Ako do sada niste odradili servis plinskog ili električnog bojlera uoči zime, do termina ćete kod majstora teško doći. Kao što ih ljeti panično tražimo za montažu i servis klima – uređaja, tako ih u jesen zovemo za servis plinskih i električnih bojlera.

Anton Belan, zagrebački obrtnik i majstor koji se bavi montažom i servisima klima uređaja te plinskih i električnih bojlera, otkrio je za Mystory.hr ključne detalje oko grijanja i hlađenja, te nam objasnio zašto su dizalice topline sve češći izbor za grijanje kod nas.

Kada je vrijeme za servis plinskog bojlera?

“Ljudi se u pravilu ponašaju nonšalantno prema plinskim i električnim bojlerima misleći da se servis ‘može’ preskočiti, međutim, tim preskakanjem rade sebi dugoročnu financijsku štetu“, objašnjava Belan za Mystory.hr

Plinski bojler se, kao i električni, treba servisirati jedanput u dvije godine i to uoči aktivne sezone grijanja pred zimu.

“Da će biti hladno s jeseni i zime znamo svi, pa je onda najbolje na vrijeme se naručiti na servis plinskog ili električnog bojlera, zvati nekad koncem kolovoza i u rujnu, kako bi se to odradilo prije studenog kada postane hladno i kada se moramo grijati“, dodaje.

U našim se, kaže, plinskim i električnim bojlerima kroz dvije godine skupi i do nekoliko kilograma kamenca koji postupno uništava grijač.

“To se redovito događa jer ljudi ne odrade servis na vrijeme. I onda kad servisiramo nakon tri – četiri godine, ne možemo spasiti grijač. I moraju nepotrebno kupiti novi. Taj se trošak mogao izbjeći i može se izbjeći redovitim servisiranjem“, dodaje.

Hrvati, smatra Belan, ne koriste energiju racionalnu, pa u mnogim domovima u Zagrebu, nailazi na nepotrebno visoke temperature vode.

“Ako ste u zgradi koja ima dobru izolaciju i fasadu, nema potrebe da vam je voda za radijatore 80 stupnjeva. Svako malo naiđem kod nekoga da je voda iznad 70 stupnjeva. Nema potrebe, dovoljno je 55 stupnjeva za grijanje u radijatorima, a voda za tuširanje neka bude maksimalno 40. Naš je problem što se razbacujemo energijom. Kad vidim kod nekog tako visoke temperature vode za tuširanje, obvezno ih pozovem da osjete toplinu te vode, i onda se uplaše opeklina ako im je ruka pod tim mlazom“, objašnjava nam.

U Istri i Dalmaciji je, kaže, za vrijeme ljeta i rane jeseni, dovoljno da bojler bude na 30 stupnjeva.

“Nema potrebe za više na moru od 30 ljeti i inače u kontinentalnoj Hrvatskoj za više od 40 u jesen i zimu. Uštedjet ćete na plinu, racionalno trošiti, a temperatura vode je skroz ugodna na 40, to je optimalno“, dodaje.

Zašto u stanovima koji imaju atmosferske bojlere treba imati i vrata s rešetkama?

Ako imate atmosferske bojlere, dodaje Belan, važno je ugraditi uređaje koji detektiraju ugljični monoksid.

“Atmosferskih bojlera je sve manje u gradu, ali ih je i dalje najviše u zgradama u strogom centru grada. Zato svima koji imaju taj bojler savjetujem da kupe uređaj za detekciju ugljičnog monoksida. Košta oko 35 eura i može vam, ne daj Bože, spasiti život. I obvezno, vrata s rešetkom“, dodaje.

Ono što je ključni problem s atmosferskim bojlerima, podsjeća Belan, su nepročišćeni dimnjaci.

“Ljudi, naravno, o tomu ne misle, ali s jedne strane ako se dimnjak ne održava, podtlak iz njega, bi trebao izvlačiti ugljični monoksid, a ne može. I ako se na to sve, za vrijeme tuširanja, upali napa, koja izvlači zrak, onda nastaje problem. Zato, ugradite uređaj, za vrijeme tuširanja neka napa u kuhinji ne radi i rešetka na vrata. Nisam jednom svjedočio koliko je bilo važno imati rešetku na vratima. Ugljični monoksid je lakši od zraka, drži se gornje polovice, pa ćete, u slučaju da on ‘osvoji’ prostor dobivati zrak kroz rešetku i tako se spasiti“, dodaje.

Što se, pak, klima tiče, majstor Belan, ističe da se one najviše kvare zbog loše montaže.

“Kao i bojleri, uglavnom se kvare, zbog nestručne montaže. Onog tko vam je montirao, ako klima ne radi, zovete da je i popravi. Isto je i s bojlerima. Problem je što kod nas klime montiraju i oni koji nisu ovlašteni na montaže. Tu počinje problem“, dodaje.

Belan nam objašnjava kako i oni koji nemaju položene ispite pri HURKT-u (Hrvatska udruga za rashladne uređaje, klime i dizalice topline), montiraju klime naokolo, te da se zbog loše montaže i događaju kvarovi.

“Postoje tri kategorije i osnova svega je punjene freonom. On može biti opasan jer je zapaljiv. Prema HURKT-u, kategorizaciju određuje broj kilograma freona s kojim se radi. Ja sam u prvoj kategoriji, a to znači da nisam više ograničen s količinom freona. Druga kategorija je do 4 kilograma, a prva sve više od 4 kilograma. Za te certifikate i kategorizaciju se moraju položiti ispiti, osobito sada, kada sve više nas radi i s dizalicama topline, a većina njih ima više od 4 kg freona“, objašnjava.

Jedanput godišnje potrebno je očistiti filter na klimi, dodaje Belan, i to može učiniti svatko od nas.

Koje su idealne temperature za klimu?

“Pažljivo skinite plastični okvir, potom filtere isperete pod mlazom mlake vode, osušite i vratite. Dezinfekciju klime i skidanje plastičnog okvira najbolje je da uradi majstor“, dodaje.

Klimu ne bismo, kaže, trebali neprestano paliti i gasiti jer tako trošimo veću količinu električne energije.

“Zimi, ako baš nije previše hladno, dovoljno je da bude na 20 do 22 stupnja i održava toplinu. Ljeti je magična brojka 24, ako je vani 40. Međutim, nemojte stavljati zimi na 27 i ljeti na 17. To nema nikakvog smisla. Klima može održavati neku prosječnu temperaturu optimalnu za uvjete vani.

Na što treba paziti kad kupujemo klimu?

Tri su najvažnije stvari kod kupovine klime: jamstvo, kvadratura i izolacija.

“Uvijek savjetujem bilo kojeg ‘Japanca’. Daikin kao svjetski broj jedan, potom Panasonic, Mitsubishi, Toshiba. To su dugoročno isplativi i kvalitetni klima uređaji. Važno je jamstvo, što duže, to bolje, ali i kvadratura i izolacija“, dodaje Belan.

Ako ćete se na nju i grijati, a ne samo hladiti, onda je dobro uzeti neku ‘jaču’, ističe Belan, ali u principu se računa snaga po kvadratu.

“I izolacija koju ljudi često zanemare i zaborave. Ako vam je stan u nekoj trošnoj zgradi, s lošom izolacijom, od cigle, pa još ako nema fasade, onda se s nekom prosječnom neće ni ohladiti ni ugrijati. Primjerice, ako je u pitanju 30 kvadrata, 3,5 nije dovoljno ako je izolacija loša, trebalo bi uzeti jaču“, dodaje.

Klime se, kaže, u pravilu isplati popraviti ako je u pitanju elektronika.

“Uobičajeni kvarovi mogu biti na elektronici i cijena popravka je maksimalno 130 eura, međutim, ako joj se pokvari kompresor, to se baš i ne isplati, jer će novi kompresor dosegnuti cijenu nove klime“, dodaje.

Isplati li se uložiti u dizalice topline?

Ako tek gradite kuću ili renovirate stan u kojem imate mogućnost podnog grijanja, objašnjava Belan, ne bi bilo loše razmisliti o ulaganju u dizalice topline.

“Najviše se isplate na podno grijanje, tada dolazi i maksimalna isplativost. Dugoročno gledamo, odnos uloženog i dobivenog je 1:4. One jesu u startu skupa investicija, ali se isplate. Imaju svoje spremnike za vodu, neke čak i do 180 litara, ekološki su jako prihvatljivo rješenje, i u prosjeku možete kuću od gotovo 200 kvadrata grijati i imati toplu vodu za tuširanje za oko 100 eura mjesečno“, objašnjava.

Dizalice topline jesu, kaže, velika investicija i u prosjeku s montažom sve skupa košta oko šest tisuća eura, međutim, ušteda je zaista dugoročna.

Smanjuju li dizalice topline dugoročno troškove grijanja?

“Za sto eura mjesečno se otprilike može grijati obiteljska kuća s dvije kupaonice, a s plinskim bojlerom bi to bilo negdje oko četiri tisuće kuna. U odnosu na plinske bojlere, učinkovitije su i do pet puta u nekom prosjeku“, dodaje.

Mogu se, kaže, montirati i na radijatore, ali svoju maksimalnu efikasnost dokazuju u sustavu podnog grijanja.

“S obzirom na klimatske promjene, moramo se generalno naučiti racionalnijoj i učinkovitijoj primjeni energije. Nema smisla razbacivati se jer sve to u konačnici mi sami plaćamo“, kaže majstor Anton Belan za Mystory.hr.

Mystory.hr